ZAŠTO JE SPLIT SVJETSKA METROPOLA SPORTA
Splitski sportaši i sportašice sudjelovali su na svim olimpijskim igrama od 1924. (Pariz) do 2016. (Rio de Janeiro).
Sudjelovalo je 231 splitskih sportašica i sportaša i to u 18 olimpijskih
sportova u kojima su medalje osvojili u 12 olimpijskih sportova,
ukupno 101 medalju: 26 zlatnih, 54 srebrnih i 21 brončanih.
Čak 19 sportaša i sportašica osvojili su po dvije medalje: dvije zlatne: Deni Lušić (vaterpolo); zlatnu i srebrnu: Đurđica Bjedov (plivanje), Milivoj Bebić, Josip Pavić (vaterpolo), Željko Jerkov (košarka); zlatnu i brončanu: Ivano Balić i Drago Vuković (rukomet), Nikolaj Pešalov (dizanje utega); dvije srebrne medalje: Bernard Vukas (nogomet), Damir Šolman, Toni Kukoč, Dino Rađa (košarka), Ivo Štakula, Lovro Radonić, Ivo Trumbić (vaterpolo), srebrna i brončana: Blanka Vlašić (atletika), Nikša Skelin, Siniša Skelin (veslanje); dvije brončane: Goran Ivanišević (tenis)
svjetska prvenstva: 142 medalje (44 zlatne, 53 srebrne, 45 brončane)
europska prvenstva: 273 medalje (63 zlatne, 110 srebrne, 100 brončane)
ZANIMLJIVOSTI
* četiri svjetska tenisača Nikola Pilić, Željko Franulović, Gran Ivanišević i Mario Ančić, koji su ostvarili plasman među deset najboljih na svijetu, na službenim rang listama ATP-a, potječu iz jedne ulice, Put Firula, gdje su teniski tereni kluba Split;
* sestre blizanke Ana i Lucija Zaninović iz taekwondo kluba Marjan iz Splita zajedno su sudjelovale u različitim kategorijama na Olimpijskim igrama u Londonu i Rio de Janeiru što je svjetski raritet;
* Split je jedne godine dao tri košarkaša u NBA (Dino Rađa, Toni Kukoč, Žan Tabak), što je raritet, jer u to vrijeme, početkom devedestih godina prošlog stoljeća, niti jedan grad na svijetu (osim gradova SAD i Kanade), pogotovo iz jednog kluba Split/alias Jugoplastika, nije imao tercet igrača u NBA klubovima.
----------------------
Hrvatski nogometni klub Hajduk , jedini je hrvatski prvoligaš koji nikada nije promijenio svoje ime,(osnovan 1911.). Posebna priča je odlazak prvotimaca Hajduka u partizane 1944. godine. Poslije okupacije Splita, od strane talijanske vojske, Hajduk je obustavio sve svoje aktivnosti. „Bijeli“ nisu željeli sudjelovati niti u prvenstvu NDH, te se većina priklonila partizanskom pokretu. Jedna grupa od 14 igrača iz Splita prebacila se 1944.g. na Vis i dalje u Italiju. Tamo su odigrali dosta utakmica sa momčadima Saveznika. Jedna od tih bila je u Bariju protiv reprezentacije Britanske vojske 23. rujna 1944. pred više od 40. 000 gledatelja ( uglavnom vojnika ), što je u to ratno vrijeme bila najposjećenija utakmica u Europi. Rezultat je bio 7 : 2 za Britance jer su igrači Hajduka bili iscrpljeni putovanjem i bolešću. Uzvrat je bio u oslobođenom Splitu u prosincu 1944.g. kada je Hajduk golom Frane Matošića pobijedio sa 1 : 0 pred 8. 000 gledatelja.
Hajduk je tijekom 1945. ponovno bio na turneji i to Malti, Egiptu, Palestini, Siriji, i Libanonu. Odigrao je ukupno 65 utakmica. Francuski general Humbolt je, u ime predsjednika De Gaullea, uručio plaketu s kojom je Hajduk postao – Počasna momčad Slobodne Francuske.
Najbolji igrač Hajduka Bernard Vukas je u dva navrata igrao za reprezentacije FIFA i UEFA protiv selekcija Velike Britanije, u Londonu 4:4 i Belfastu 4:1 (tri gola Vukasa), pa je jedini iz Hrvatske odlikovan Stoljetnim redom časti 2005. u povodu stogodišnjice FIFA.
Košarkaški klub Split, alias Jugoplastika, trostruki uzastopni prvak Europe, osvajač još dva europska Kupa Radivoja Koraća, niza naslova prvaka i kupova Jugoslavije i Hrvatske. Tri košarkaša Splita: Rađa, Kukoč i Tabak su u jednom trenutku predstavljali pravi raritet, iznimku kao igrači klubova NBA obzirom da tada u toj konkurenciji nikada nisu igrala tri igrača iz jednog europskog kluba/grada.
Veličanstveni dočeci splitskih sportaša poslije trijumfa na najvećim sportskim predstavama svijeta predstavljaju splitsku tradiciju: doček plivačice Đurđice Bjedov s dvije olimpijske medalje iz Meksika 1968., i tenisača Gorana Ivaniševića pobjednika Wimbledona, zatim dočeci košarkaša Jugoplastike (na povratku iz Zagreba poslije prvog osvojenog prvenstva Jugoslavije 1970., zatim na povratku iz Münchena poslije prvog osvojenog prvenstva Europe), također masovni dočeci nogometaša Hajduka poslije osvajanja prvenstava i kupova Jugoslavije i Hrvatske, te vaterpolista Jadrana, Mornara i POŠK-a kao pobjednika europskih kupova.
Kuća slave splitskog sporta , jedinstvena u Hrvatskoj, raritetna u Europi u kojoj su primljeni sportaši i sportašice, jer su proslavili splitski sport u svijetu. U Kući slave splitskog sporta, kao Počasinci, inaugurirano je 28 slavnih sportaša i trenera: osam košarkaša, po šest nogometaša i vaterpolista, dva tenisača, te predstavnici/e rukometa, plivanja, alpinizma, veslanja, borilačkog sporta i Fabjan Kaliterna, otac splitskog sporta, koji je početkom 20. stoljeća osnovao brojne svjetski poznate klubove.
Četverac Gusara, osvajača prve zlatne olimpijske medalje 1952., kao i drugih veslača kluba. Taj podvig četiri splitska studenta na Igrama u Helsinkiju tretiran je u svijetu veslačkog sporta kao istinska senzacija u konkurenciji znatno jačih i moćnijih veslača drugih država.
Split je bio organizator brojnih velikih sportskih događaja, prvenstava svijeta i Europe (atletika, jedrenje, košarka, rukomet, vaterpolo i plivanje, dizanje utega, kuglanje…) među kojima je najvažnija organizacija Osmih mediteranskih igara 1979. , priznata od međunarodnih foruma kao najbolje u povijesti mediteranskih igara.
