Nikola Gazdić - Janjčić, Hajdukova legenda

Nikola Gazdić rođen je u Splitu 10. rujna 1896.g. U mnogim anketama ,koje su godinama rađene, uvršten je u krug naboljih igrača Hajduka svih vremena. Svojim dobrim i kreativnm igrama postao je ljubimac publike, dobivši nadimak Janjčić zbog ricaste kose.

Ispoljivši svoj izraziti talent već je za rana počeo igrati za prvu momčad Hajduka. Možemo ga vidjeti na starim požutjelim fotografijama iz 1912. Ostalo je upisano da je u razdoblju od 1912. do svoje tragične smrti 1922. postigao 106 pogodaka.
Nakon zavšetka Prvog svjetskog rata 1918. dolazi do obnove Hajduka. Momčad se ponovno okupila i počela pružati dobre igre u utakmicama protiv vojnih momčadi, naročito Engleza, koji su u mirovnoj misiji boravili skoro dvije godine u Splitu. Zahvaljujući dobrim igrama Hajduk je dobio poziv iz Zagreba da se suprostavi tada veoma jakim klubovima Građanskom i HAŠK – u. Poslije dva dana mukotrpnog putovanja iscrpljeni i umorni stigli su u Zagreb. Očito da je sve to utjecalo na slabe predstave Hajdukovih igrača. Pogotovo je bio težak poraz trećeg dana, od HAŠK –a s rezultatom 4 : 0. Kad su vijesti o lošoj igri stigle do Splita, došlo je do revolta navijača. Posebno se prozvalo Nikolu, navodno se nije dovoljno zalagao na utakmicama. Očito da je on ispao dežurni krivac jer je bio jedan od mlađih igrača. Pod pritiskom javnosti uprava je donijela odluku da se Nikolu iskljući iz prve momčadi i izbaci iz kluba. Naravno da ga je ovakva odluka duboko pogodila i on razočaran odlazi za neko vrijeme u Beograd. Kako je ostao u kontaktu sa svojim najmilijima doznao je da će se igrati uzvratna utakmica s Građanskim u Splitu. Odlučio je da napiše pismo upravi Hajduka sa molbom da ga vrate natrag u momčad jer bi želio osvjetlati svoj obraz ispred navijača. Nakon nekog vremena stigao je pozitivan odgovor : „Vrati se Janjčiću“ ! Ta uzvratna utakmica protiv Građanskog odigrana je u svibnju 1921. i izazvala je veliku pozornost javnosti. Okupilo se na Starom placu gotovo 5.000 gledatelja.

Momčadi su nastupile u sastavima :

GRAĐANSKI – Dragutin Vrdjuka, Jaroslav Šifer, Friz Ferdeber, Rudof Rupec, Dragutin Vragović, Franjo Bažant, Dragutin Babić, Karlo Heinlein, Emil Perška, Ivan Granec i Antun Pavleković.

HAJDUK – Luka Kalterna, Petar Dujmović, Ivo Šuste, Miho Kurir, Janko Rodin, Vinko Radić, Nikola Gazdić, Ernest Hochmann, Frano Mantler i Frane Tagliaferro.

Nikola Gazdić se prometnuo u najboljeg igrača na toj utakmici. Igrao je kao nikada do tada, nitko ga nije mogao zaustaviti u napadu. Poveli su gosti u 15-toj minuti pogotkom Graneca ali je uzvratio Nikola prekrasnim golom. Iz igre je izbacio, krasnim driblinzima, četvoricu protivničkih igrača, izašao sam pred vratara Vrdjuku i zamahnio nogom kao da će jako udariti loptu. Golman je na to nasjeo i bacio se u jednu stranu očekujući taj udarac. Kad je pao na zemlju Nikola je samo pored njega ušetao sa loptom u prazan gol. Erupcija oduševljenja prolomila se kraj Stare plinare. Do kraja utakmice Hajduk je igrao u zanosu. Nikola Gazdić se razigrao i sa lakoćom poigravao sa igračima Građanskog. Kad više nisu znali što bi s njim i kako ga zaustaviti, srušili su ga u kaznenom prostoru. Sudac je dosudio kazneni udarac koji je uspješno izveo Mantler. Promjene rezultata više nije bilo, ostalo je 2 : 1 za Hajduk. Veliko veselje zavladalo je na stadionu, a Nikolu navijači iznose na ramenima slaveći svog junaka. Nikola je od sreće zaplakao. U svlačionici se loše osječao, bio je iscpljen i umoran. Znao je da je to i posljedica bolesti koja je već neko vrijeme tinjala u njemu. Nedugo nakon toga je zalegao. Tuberkuloza je uznapredovala. Nikola Gazdić je umro 6. prosinca 1922.g.

Nikola Gazdić na početku nogometne karijere. Stoji u sredini sa podbočenim rukama.

 

Nikola je imao dvije sestre koje je puno volio Jedna se zvala Srećka a druga je bila Marica. Srećka se udala za Duju koji je već bio oženjen, ali mu je žena stradala prilikom bombardiranja Splita od strane saveznika 1944. Nisu imali svoje djece. Umrli su 90- tih godina u dubokoj starosti. Druga sestra Marica udala se za Franu Strigu i sa njim dobila 1924. sina Nikolu (Niku), koji je dobio ime po svome umrlom stricu. Obitelj Strigo bila je dobrostojeća a stanovali su u Starčevićevoj ulici. Interesantno je da je Niko puno ličio na svog strica, čak mu je i kosa bila ricasta. Kasnije kada se oženio dobio je petero djece. Ostale su mu kćeri Željana, Dijana i Danijela. Inače Niko je bio dosta angažiran u sportu. Radio je u banci i često se viđao sa legendarnim Lukom Kaliternom. Nijedan susret nije prošao a da mu Luka nebi spomenuo pok. Nikolu. Znao bi reći: „Čudo od igrača, igra je na trepavicama.“ ...

Nikola Gazdić (sjedi) s prijateljem u jednom od splitskih fotografskih radnji.

Mnogo godina kasnije, u jednoj od svojih izjava Luka Kaliterna je rekao : „ Nikola je bio talent koji se rijetko rađa. Bio je glavni golgeter Hajduka, savršeni tehničar i realizator. Najveće odlike su mu bile finte, a ima je smisal za gradit kolektivnu igru i pripremat gole. On bi fintom o tila moga da protivničkog igrača, na par metri od sebe, baci iz ravnoteže. Fintom bi privari i svakog vratara. Po svemu, po zamahu tila uviri bi ga da puca livo i vratar bi se baci, a on bi mu desno da gol. Od njega sam naučio polovinu fines moje fuzbalske škole...“

Malo je poznato da je Nikola Gazdić imao djevojku Ljubicu. Ona je teško podnjela njegovu smrt i gubitak voljene osobe. Zatvorila se u kuću i godinama živjela od uspomena gledajući njegove slike i čitajući već požutjela pisma. Jednog dana tijekom siječnja 1932. stiglo je pismo iz daleke Amerike na adresu obitelji Gazdić. U njemu Zorka, sestra od Ljubice, obavještava Nikolinu obitelj da je Ljubica umrla od tuberkuloze u svojoj 28 godini života. Što bolest, što tuga za voljenom osobom učinili su svoje. Ljubica je zadnja tri mjeseca ležala i kraj sebe držala Nikolina pisma i slike. Do zadnjeg časa je bila pri svjesti. Tražila je da joj se zapali svijeća i da nitko ne plače.

Uspomena na ovog legendarnog igrača traje i dalje. Od nedavna Hajduk je dao izraditi maskotu Rico, koja svakako aludira na nekada najboljeg igrača.

Zahvala obitelji Denisa Jurišića na ustupljenim dokumentima za ovaj članak.

Priredio: Mladen Cukrov