Počasnici 2009.

Dragica Palaversa-Mijač
Tomislav Ivić
Nikola Pilić
Damir Šolman

Počasnici 2010.

Dino Rađa
Goran Ivanišević

Počasnik 2011.

Toni Kukoč

Počasnik 2012.

Mislav Bezmalinović

Počasnik 2013.

Ratko Rudić

Počasnik 2014.

Branko Cikatić

HEROINE SPLITSKOGA

SPORTA

Herci Ganza Čaljkušić
Robert Kučić
VETUS ITINERA
Tvrdi uvez

100 GODINA HAJDUKA

Jurica Gizdić
HNK HAJDUK
Tvrdi uvez

STARI PLAC

od ledine do legende

Jurica Gizdić
Robert Kučić
HNK HAJDUK
Tvrdi uvez

NIMA BALUNA

DO BASEBALL BALUNA

Mladen Cukrov
Baseball klub NADA
Tvrdi uvez

70 godina od obnove Hajduka na otoku Visu

Hajduk u II. Svjetskom ratu

Hajduk je osnovan 13. veljače 1911. godine pod nazivom – Hrvatski nogometni klub Hajduk. Od svog osnutka do početka II. svjetskog rata Hajduk je 1927. I 1929. godine osvojio prvenstvo Kraljevine Jugoslavije, a 1941. godine prvenstvo Banovine Hrvatske.

Dolaskom talijanske vojske i okupacijom Splita u travnju 1941.g. zamrla je sva športska aktivnost u gradu. Odigrano je samo nekoliko prijatelskih nogometnih utakmica lokalnih klubova u razdoblju od 9. svibnja do 12. srpnja .Premda su se splitskim klubovima, od strane talijanske uprave, nudili povoljni i primamljivi uvjeti za nastupe u talijanskim prvenstvima, oni su to odbili. Guverner Dalmacije, Giuseppe Bastianini , donio je 19. srpnja 1941.g. naredbu da se svi splitski klubovi , koji nisu odjeli Fašističke stranke, proglase nezaknitim i samim time rasformiraju. O tome je izašla dvojezična naredba br. 13 od 19 srpnja 1941.g. – XIX, objavljena u Službenom listu Namjesništva Dalmacije u Zadru br. 2 od 1. kolovoza 1941.g. – XIX. Nakon ove naredbe svi splitski klubovi su prestali sa radom. Kada i nakon više od godinu dana nisu uspjeli pokrenuti rad športskih organizacija i klubova, talijaniska uprava grada je objavila u dnevnim novinama Il popolo di Spalato od 31. svibnja 1941.g. osnivanje pet talijanskih klubova : Societa Nuoto Juventus Spalato ( umjeto Jadran ), Societa Calcio Spalato ( umjesto Hajduka ), Societa Conottieri Dalmazia Spalato ( umjesto Gusara ), Societa Tennis Firule Spalato ( umjesto Jugoslavenskog tenis kluba Split ) i Circolo della Vela Adria ( umjesto Labuda ).

Organiziranje ovih klubova ostalo je uglavnom na papiru, bez javnih nastupa. Nakon kapitulacije Italije i prestanka njene okupacije od 8. rujna 1943.g. u Splitu su osamnaest dana boravili partizani. Nisu mogli zadržati grad i bili su prisiljeni napustiti Split, pred brojčano jačom i tehnički bolje opremljenijom njemačkom vojskom. Tada je uspostavljena vlast Nezavisne Države Hrvatske koja je trajala od 26. rujna 1943. do 26 listopada 1944.g. Iako je gradska uprava bila u rukama ustaške vlasti praktično svu vlast je držala njemačka vojska. U tih 13 mjeseci u Splitu su odigrane samo dvije nogometne utakmice i to 21. svibnja 1944.g. kada je Hrvatska mornarica izgubila od Njemačke postrojbe sa 3:2 i 23. srpnja 1944.g. kada je Sinjsko podhvatno zapovjedništvo pobijedilo Mornaričku posadu Splita sa 2:0. U Zagrebu je također pokrenuta inicijativa krajem 1943. I početkom 1944.g. da se pomogne obnovi Hajduka, ali bez uspjeha. Međutim, partizanima je uspjelo u nepunih mjesec dana, obnoviti rad Hrvatskog športskog kluba Hajduk. Od inicijativnog sastanka 9. travnja 1944.g. u Vrdovu kraj Sinja, za svega 28 dana dr. Šime Poduje je okupio 14 igrača i uz pomoć pristalica i simpatizera partizanskog pokreta prebacit ih iz Splita na slobodni teritorij otoka Visa. Osnivačka Skupština HŠK Hajduk održana je 7. svibnja 1944.g. u dvorani Narodnog doma u Visu. Osim predstavnika partizanske vojske ovom svečanom činu bili su nazočni i predstavnici savezničkih vojnih misija . Nakon osnivanja HŠK Hajduk je odigrao na Visu tri utakmice i 3. lipnja brodom Bakar otplovio prema talijanskom gradu Bariju.Bili su smješteni najprije u bazu Monopoli, a nešto kasnije u partzanski vojnički logor Gravina u južnoj Italiji. Tu su se odvijali treninzi igrača HŠK Hajduk NOVJ ( Narodno oslobodilačka vojska Jugoslavije ) ,kako se tada zvao. Uspostavljeni su kontakti sa saveznicima i počele su se odigravati nogometne utakmice. Za to vrijeme odigrano je 26 utakmica sa pripadnicima savezničkih nogometnih momčadi.

Svakako najvažnija i najspektakularnija bila je ona odigrana u Bariju 23. rujna 1944.g. pred više od 40 000 gledatelja. Bio je to največi športski događaj u još uvijek okupiranoj Europi. Oko organizacije ove utakmice dosta se zauzeo Stan Cullis, inaće centarhalf Wolverhamptona i engleski reprezentativac. Momčadi su nastupile u sastavima:
BRITISH SERVICES XI.: Renny ( St. Miren ), Andy Beatty ( Preston ), Malpass ( Fulham ), Collier ( Aberdeen ), Stan Cullis ( Wolverhampton), James Merphy ( West Bromwich ) Tom Finney ( Presto ), Bryn Jones ( Arsenal ), Gerog Wilkins ( Bredford ), Jimmy Rudd ( Mancheser City ) i Willi Strauss ( Aberdeen ).
YUGOSLAV NATIONAL LIBERATION ARMY XI.: Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić, Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ivo Radovniković.

Momčad Hajduk NOVJ izgubila je ovu utakmicu sa 7:2, čemu je kumovala malarija koju je nekoliko dana ranije preboljela većina igrača. Ipak ovo je bila velika pobjeda u promicanju savezništva i prijateljstva. Na partizane se počelo gledati sa respektom i poštovanjem. Dogovorena je i uzvratna utakmica Hajduka NOVJ i Reprezentacije britanske vojske u oslobođenom Splitu 26. prosinca 1944.g. Momčad Hajduka NOVJ uspjela se revanširati svojim športskim rivalima pobjedom od 1:0. pred oko 8 000 gledatelja. Jedini pogodak dao je Frane Matošić. Momčad Hajduka NOVJ je kao ambasador savezništva i prijateljstva u razdoblju od 7. svibnja 1944. do 23. listopada 1945.g. nastupila na 3 kontinenta ( Europa, Azija i Afrika ) i posjetila 6 država ( Italija, Malta, Egipat, Palestina, Libanon i Sirija ). Svoje utakmice odigrala je u 44 grada i prevalila preko 30 000 kilometara. Hajduk NOVJ odigrao je 90 utakmica u kojima je ostvario 74 pobjede, 9 igrao nerješeno, a 7 izgubio. Za svoje uspjehe kako športske tako i političke dobio je brojna priznanja. Osim od maršala Josipa Broza Tita Hajduk NOVJ je, prilikom gostovanja u Libanonu tijekom svibnja 1945.g., dobio i visoko francusko priznanje i diplomu kao Počasna športska momčad Slobodne Francuske. Ovo su bile svijetle stranice Hajdukove športske povijesti koje treba sačuvati od zaborava i predočiti budućim pokoljenjima kao primjer slobodarskih ideja i ljubavi prema svom Splitu i Dalmaciji.

NAPOMENA: Hajduk je od svibnja 1944. do sredine ožujka 1945. godine u svojoj pisanoj prepisci korstio naziv HŠK Hajduk NOVJ, a od sredine ožujka 1945. Godine Hajduk JA. Na sjednici Skupštine održanoj 23. listopada 1945. Hajduk je donio odluku da iz naziva briše JA. I od tada se , kratko vrijeme , nazivao FD Hajduk (Fiskulturno društvo).

Literatura:
Mladen Cukrov - Mihovil Radja, Hajduk u II. svjetskom ratu - Vis - Bari - Split 1944 - 1945., publikacija, Muzej sporta - Split, Split 2009.
Srećko Eterović, Ratnim stazama Hajduka, NK Hajduk, Split 1989.

Priredio:
Mladen Cukrov; Muzej sporta Split, Getaldićeva 13.

Narodni dom u Visu u kojem je, 7. svibnja 1944. godine održana osnivačka sjednica Skupštine HŠK Hajduk.

Igrači Hajduka - NOVJ nakon zakletve 14. svibnja 1944.g. na otoku Visu. U prvom redu čuče: Frane Duplančić – Kota, Dražen Martić, Ive Radovniković, Ozren Nedoklan – Cina, Mladen Berković, Živko Drašković i Zlatko Ferić. U drugom redu stoje: Ljubo Benčić, Miljenko Krstulović, Frane Matošić, Vlado Kaliterna, Dušan Bizjak, Branko Bakotić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić, Bonaventura Parić, Ante Antonini, Vinko Jelaska, Žarko Zelić i Veljko Šubašić. U trećem redu stoje: Ivo Peršić, Slavko Luštica, Zdenko Zelić, Jozo Matošić i Petar Brkljača. U četvrtom redu: Dušan Bjelanović, Ljubomir Kokeza, Ivo Alujević, Miljenko Batinić, i Juraj Pečarević (simpatizer „Hajduka").

Na slici, koja je pravi povijesni dokument, ponosni i uspravni prije početka utakmice u Bariju vide se slijeva: Živko DRAŠKOVIĆ - predratni prvotimac Hajduka i komesar ratnog Hajduka; dr. Šime PODUJE - tehnički rukovodilac Hajduka NOVJ, poručnik u ratno vrijeme, po struci pravnik i jedan od najpopularnijih igrača i športskih djelatnika u dugoj povijesti Hajduka. Kao predratni prvotimac odigrao 226 utakmica u dresu Hajduka. Umro 1966.g.; Luka KALITERNA - legendarni trener, član uprave ratnog Hajduka. Kao vratar odigrao 160 utakmica u dresu Hajduka. Umro 1984.g.; Mihovil TARTAGLIA - istaknuti diplomat i član Misije Vrhovnog štaba NOV i POJ u Bariju. Bio je pukovnik u redovima partizanske vojske. Umro je u Zagrebu 1971.g.; Leo LEMEŠIĆ - prije rata bio je prvotimac Hajduka 491 put i postigao je 455 pogodaka. Bio je i reprezentativac stare Jugoslavije. U momčadi Hajduka NOVJ bio je stručni referent. Nakon rata bio je poznati internacionali nogometni sudac. Umro je 1978.g.; Branko POLJANAC – komadant Baze NOV I POJ u Bariju, general – major , predratni časnik, prvoborac, načelnik štaba I. korpusa i član Vrhovnog štaba. Umro poslije rata u Beogradu; Anđelko MARUŠIĆ – predratni prvotimac Hajduka sa 394 utakmice i reprezentativac stare Jugoslavije 16 puta. Tijekom rata bio je ranjen tako da nije mogao igrati za Hajduk NOVJ. Umro 1984.g. - Janko RODIN – predratni i ratni predsjednik Hajduka NOVJ, prvotimac sa 251 utakmicom i reprezentativac stare Jugoslavije 4 puta. Umro 1974.g.

 

 

Burno pozdravljeni od strane 40 000 savezničkih i partizanskih vojnika na teren U Bariju su izišle 23. rujna 1944.g., malo prije 16, 00 sati, momčadi Hajduka NOVJ i Reprezentacije britanske vojske. Igrači Hajduka bili su u bijelim majcama, a na prsima su nosili zastavu nove Jugoslavije. Nasupili su u sastavu : Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić ( kapetan ), Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ivo Radovniković.