Talijanska sportska društva u Dalmaciji do 1914. - ZADAR

Početke organiziranog bavljenja sportom u Zadru možemo smatrati od 1857. godine, kada je osnovano lovačko društvo pod punim imenom Per la Societa di cacciatori in Zara.

PRIMA SOCIETA CITTADINA DEL TIRO AL BERSAGLIO (PRVO GRAĐANSK0 DRUŠTVO ZA GAĐANJE) – osnovano je 1871. godine sa sjedištem u Zadru. Rad društva odobrilo je Carsko namjesništvo za Dalmaciju 23. srpnja 1871. godine pod brojem 9957. U pravilima društva, između ostalog je pisalo: Cilj društva je da pruži mladima svojstvenu zabavu za muškarce, uvježbavajući ih u rukovanju oružjem i naročito poučavajući ih u preciznom gađanju. Član može biti svaka osoba koja uživa dobar glas i koja se obavezuje pridržavati pravila društva. Svaka osoba koja se želi učlaniti dužna je biti član najmanje godinu dana. Ukoliko želi prestati biti član mora to najaviti, najmanje tri mjeseca ranije, upravi društva.

Osim gađanja članovi društva su se natjecali i u vojničkim i gimnastičkim vježbama. Uz to prakticirali su i natjecanja u trčanju, mačevanju, hrvanju, plivanju, jedrenju i veslanju. Članovi su imali svoje prostorije s bogatom čitaonicom. Društvo je 1880. godine dobilo novo ime Societa dei Bersaglio (Streljačko društvo). Društvo je bilo upisano u austrijski savez Lega dei bersaglieri austriaci sa sjedištem u Beču. Tamo su sudjelovali 1880. na savezničkom natjecanju najboljih strijelaca, a prodefilirali su pred carem Franjom Josipom. Surađivali su i sa drugim društvima Dalmacije, kao i pokrajinom Venezia – Giulia. Društvo se učlanilo u Federazione Sportiva Interregionale di Trieste (Međuregionalna sportska federacija u Trstu). Odlikovalo se dobrom organizacijom i dobrim radom, posebno nakon 1909. kada je izgrađen novi dom u ulici Karla Federica Bianchija (Dom sindikata). Ostalo je zapisano da je društvo 21. srpnja 1912. organiziralo veliku svečanost povodom 40 godina postojanja. Uz talijanska društva iz Zadra sudjelovala su i talijanska društva iz Paga, Arbanasa, Šibenika, Solina, Splita, Hvara, Starigrada na Hvaru i Dubrovnika. U Arbanasima kraj Zadra se 1885. godine također osniva streljačko društvo pod imenom Societa Barsaglieri Borgo Erizzo, a za predsjednika je izabran Pietro Marussich. Godine 1876. utemeljeno je društvo za tjelovježbu L, Associazione Zaratina di Ginnastica, ali se već 1881. preregistriralo u društvo za tjelovježbu i mačevanje L, Associazione Zaratina di Ginnastica e Scherma.

Talijanska zajednica je 1885. godine osnovala veslačko društvo LaSocieta dei Canotteri Dalmazia (Veslačko društvo Dalmacija) . Društvo je osim veslanja imalo još sekcije jedrenja, plivanja, gmnastike, mačevanja, a od 1887. godine osniva se škola jahanja i biciklistička sekcija, koja se ubrzo odvojila i postala samostalni klub Veloce Club Zaratino. Posebno je aktivna bila gimnastička sekcija koja je 1886. nabavila više gimnastičkih sprava. Često su se priređivala natjecanja, odnosno akademije gdje su se izvodile razne gimnastičke vježbe. Jedna takva zabilježena je 4. kolovoza 1887. u Novom kazalištu gdje se, osim zadarskih gimnastičara pojavio i poznati gimnastičar Emilio Bocchini. Iste vježbe ponovljene su 3. listopada u palači Lapena na Novoj rivi, gdje je bilo i sjedište društva. Potkraj listopada u Zadar se doselio pedagog i sportski djelatnik Pietro Orfei. On se odmah uključio u rad društva, te osnovao i gimnastičku školu, koju su odvojeno posječivali dječaci i djevojčice.

Nakon što su vlasti 1890. godine raspustile društvo La Societa dei Canottieri Dalmazia, talijanska zajednica je osnovala sportsko društvo Il Circolo Nazionale (Narodno društvo). U tom društvu su sportaši bivše Dalmazie nastavli svoju sportsku aktivnost kroz razne sekcije kao i u starom društvu. Međutim ni ovo društvo se nije dugo održalo te je 1892. godine osnovano novo društvo Societa Unione Zaratina(Savez zadarskih društava). Ovo društvo je također imalo više sekcija, među kojima je bila i gimnastika. U teatru Verdi je 12. prosinca 1903. održana velika akademija u gimnastici i mačevanju, na kojoj je, kao gost, sudjelovalo društvo Societa di ginnastica e scherma iz Splita.

Prilikom proslave 40 godišnjice od osnutka društva, u srpnju 1912. godine, kao gosti, sudjelovale su glazbe iz Splita, Šibenika, Hvara Starog Grada i Vrboske. U svečanom programu sudjelovala su i gimnastička društva Societa ginnastica iz Splita i Unione sportiva iz Dubrovnika.

NARODNI LIST 28, VELJAČE 1967.g.

SOCIETA DEI CANNOTIERI – Nakon što je 1885. godine prestalo sa radom gimnastičko društvo, inicijativni odbor od 3 člana je pokrenuo akciju osnivanja veslačkog kluba u Zadru. Uz pomoć desetak imućnih građana klub je osnovan a da nije imao niti jedan čamac. U veljači 1886. članovi uprave su pokrenuli inicijativu oko učlanjenja u Societa delle regate di Trieste (Društvo za regate u Trstu), koje je u stvari bilo savez veslačkih društava u okviru Austro – Ugarske. Tim činom se željela omogućiti nabavka čamaca, a isto tako i sudjelovanje zadarskih veslača na natjecanjima. Prve čamce društvo je nabavilo kod brodograditelja Pietra Grapruta u Veneciji. To su bili čamci baleniera, dužine 7,6 m., a cijena im je bila 240 forinti svaki. Nešto kasnije kupljen je i lancia za 260 forinti. To su bili čamci dosta teški i imali su čvrsta nepomična sjedala. Bili su građeni za 6, 8, 10 , 12 ili 14 vesala. Uglavnom su služili za obuku veslačima. Nisu se vadili iz mora nego su bili usidreni u nekom zaklonjenom dijelu gradske luke. Vesla su bila velika i nezgrapna za veslanje.

Societa dei cannotieri je svoje društvene prostorije svečano otvorilo u rujnu 1886. godine u prizemlju zgrade koja je pripadala obitelji Lappena. Često su organizirani izleti u obližnja mjesta poput Preka, Ošljaka, Kukljice, Bibinja Ždrelca i dr. Bilo je izlazaka izdržljivosti prema otocima Ugljanu, Pašmanu i Ošljaku. Veslalo se uglavnom društvenim brodom tipa lancun, koji je imao 14 vesala. Jedna od veslačkih regata zabilježena je i u lokalnim novinama. Naime, upriličen je 14. kolovoza 1887. godine izlet u Ždrelac. Osim veslačkih čamaca izletnike su vozili parobrodi Hebe i Henk. Vrijeme nije bilo baš idealno jer je bio vjetar i padala je kiša. Regata je ipak održana, a prvi su krenuli lancuni Unione s kormilarom Antoniom Begnom i Forza s kormilarom Evaldom Baumeisterom. Suci na regati bili su: Nicolo Cattich, Nicolo Dudan, Giuseppe Filippi, Manfred Pesicali i Blagio Ursitsch. Radi loših vremenskih prilika nije vožena regata sandolinama. Osim veslanja društvo je 1887. osnovalo biciklističku sekciju. Bilo je aktivno 17–18 biciklista koje je vodio učitelj Pietro Orfei. Vozilo se uglavnom po gradskim zidinama i Novoj obali. Oni, malo bolji biciklisti su počeli voziti i na dulje relacije. Tako je ostalo zabilježeno da su Stipanović i Marušić 2. svibnja 1887. odvozili trasu Zadar – Benkovac – Zadar u dužini 75 km. za 5 sati.

Pred kraj godine osnovana je i gimnastička sekcija koju je također vodio Pietro Orfei. Društvo Societa dei cannotieri Dalamzia je bilo uspješno u svom djelovanju sve do 1890. godine kada je došlo do razmirica u upravi kluba. Krajem godine, točnije 23. prosinca 1890- održana je sjednica na kojoj je odlučeno da se društvo raspusti.

Talijanska zajednica je 1900. godine osnovalo novo veslačko društvoCircolo canottieri Diadora / Veslačko društvo Diadora). Dalmatinsko namjesništvo dekretom od 4. kolovoza 1900. odobrilo je Statut ovog novog društva. U incijativnom odboru bili su: Giuseppe Perlini, Manfredo Persicali, dr. Nilo Bugatto, dr. Giorgio Vondrich, Ant Francesco Borelli, Luigi Milicich, Giovanni Battara, Enirco de Schoenfeld, Girolama Testa, Antonio Smirich, Venceslao de Stermich, ErnestoIlich, Luigi Bauch i Pompeo Alacevich. Za prvog predsjenika na osnivačkoj skupštini 26. kolovoza 1900. izabran je Enrico de Schoenfeld, a za potpredsjednika Giuseppe Perllini. Nakon što je 1901. u Trstu raspušteno Veslačko društvo Saturnia uprava Diadore je uspjela otkupiti dio njihove pokretne imovine. Svakako da su čamci bili najvažniji za djelovanje društva. Tako su već u svibnju Zadrani mogli vidjeti ove vrijedne sportaše i njihove čamce. Krajem svibnja u Zadar je iz Trsta stigao dvojac s kormilarom čiji je konačan cilj bio Kotor. Članovi ovog dvojca su bili: Carlo Koehler, Jegher i Paolo Polack. Oni su bili članovi Nautičkog kluba Adria iz Trsta Federico. Njih su svečano dočekali veslači zadarskih društava Diadora i Zara. Čamac je stigao do Dubrovnika posjetivši prije toga Šibenik i Split. Svugdje je srdačno dočekan, ali se dalje do Kotora nije moglo , radi lošeg i vjetrovitog vremena.

U rujnu iste godine održana je društvena regata u Preku, na kojoj su sudjelovali veslači Diadore i Zare. Svakako najzanimljivija je bila utrka dvije jole četvorke, koje su nosile ime Elsa i Diadora. Dužina staze je iznosila 1750 metara. Pobijedila je Elsa u vremenu 6:50,1/5, dok je Diadora ostvarila vrijeme 6:51,0. U studenom 1901. održana je i redovna skupština na kojoj je izabran Giorgio Vondrich kao novi predsjednik, a Oreste Brunelli kao potpredsjednik. U odbor društva ušli su: Giuseppe Fischer, Franco de Beden, Giovanni Rubcich i Amato Talpo.

Od aktivnost može se spomenuti dolazak pet riječkih veslača koji su jolom četvorkom imenom Nereo 1904. uspijeli iz Rijeke stiči u Zadar. I Zadrani su se znali uputiti na duže izlete. Tako su se veslači sa jolom na šest vesala 1905. uputili prema Puli. Tamo su ih dočekali domaćini iz pulskog veslačkog društva Pietas Julia. U ovom pothvatu sudjelovali su Enrico de Schoenfeld, Paolo Delich, Niccolo Benzoni, Calebich, Luigi Miller i Ernesto Bonetti. Te su godine društvom upravljali Enrico de Schoenfeld kao predsjednik, Giorgio Mazzoni kao potpredsjednik, Venceslao de Stermich kao vođa veslača i Giovanni Rubcich kao tajnik. Umberto Stenta, Roberto U rujnu 1906. veslači Diadore nastupili su u joli četvorki na međunarodnoj regati u Trstu. Čamac je za tu priliku nabavljen u brodogradilištu Gallinari iz Livorna. Od veslača sudjelovali su: Vittorio Verban, Roberto Rossini, Giovanni Ivacich, i Paolo Delich. Na regati su još sudjelovali veslači Amiene iz Rima, Liburnie iz Rijeke, Libertasa iz Kopra, Querini iz Venecije i Bariona.

Društvo je dočekalo 18. srpnja 1908. otvaranje novog veslačkog doma dugog 30 metara, a širokog 9 metara. Na pontonu je bio i drveni toranj kojeg su izradili poduzetnici Buttazoni i Venturini iz Sarajeva prema projektu Giorgia Mazzonija. Te iste godine jola četvorka sa veslačima Fausto Chicci, Luigi Miller, Pietro Luxardo, Carlo Toniatti s kormilarom T. Orfei osvaja prvo mjesto na veslačkoj regati Jadranskog kupa u Trstu. Na godišnjoj skupštini 1909. za predsjednika je izabran Demetrio Medovich, a prvi put se pokrenula inicijativa da se formira i ženska veslačka sekcija. Osim Trsta međunarodne regate su bile održavane i u drugim gradovima popt Kopra, Firenzi, Anconi i dr. U Anconi se 1910. proslavila osmerka Diadore koja je odnjela veliku pobjedu ispred favoriziranih veslača Bucintora iz Venecije. U pobjedničkoj osmerki veslali su: Luigi Miller, Pietro Luxardo, Simeone Sofonio, Icilio Lorenzini, Umberto Stenta, A. De Denaro, Simeone Cattalalinich, V. Giacasa i kormilar A. Mazzola. Na skupštini 1911. za predsjednika je izabran Giussepe Perlini, a za njegovog zamjenika Venceslavo de Stermich. U upravu su još birani Egidio Rovaro-Brizzi, Silvio de Hoeberth, Brizzio Rovaro–Brizzi, Antonio Zink i Paolo Delich. Te godine u klovozu održana je regata u Zadru, a staza je bila od Kolovara do gata na Novoj obali. Početkom rujna veslači Diadore su nastupili na prvenstvu Italije u Comu, kao i na međunarodnoj regati u mjestu Villa d, Este. Uprava Diadore uspjela je 1912. donacijama građana kupiti u Francuskoj glatki čamac (outrigger) kako bi veslači mogli sudjelovati na europskim međunarodnim regatama. Te godine održana je skupština na kojoj je izabran novi upravni odbor: Enrico de Schoenfeld – predsjednik, Nicolo Luxardo – potpredsjednik, Desiderio Barich, Natale Galessich, Giovani Hrach, Giuseppe Perlini i Venceslao Giacasa. U stručnu komisiju birani su: Michelangelo Luxardo, Francesco conte Borelli, Demetri Medovich, Venceslao Perlini i Carlo de Hoeberth. Prema zapisima se vidi da su 1912. i 1913. bile bremenite sa dosta problema jer nije bilo veslačkih aktivnosti. Ovo razdoblje Diadore završava 1914. kada je izabran novi upravni odbor: Tamino G. Battara – predsjednik, Augusto Bogdanovich – potpredsjednik, Paolo Delich, Antonio Zink, Brizzio Rovaro Brizzi, Venceslao de Stermich i dr. Ugo Inchiostri. Početkom Prvog svjetskog rata sportska aktivnost u društvu je zamrla.

Godine 1908. utemeljeno je i trkače društvo La Societa Podistica di Zara .

 

Alfons Borelli Vranski - prvi predsjednik planinarskog društva Liburnija

 

Društvo Societa dei cannotieri Dalmazia (1885. – 1891.) imalo je svoj amblem i zastavu.

 

Zadarski tenisači početkom XX. stoljeća

 

NOGOMET

Prve tragove „o igri s loptom“ u Zadru se spominje davne 1646., kada je providur Leonardo Foscolo zabranio igranje loptom u Compo Castello, jer se igralo blizu Crkve od Gospe i očito je smetalo građanima koji su tu prolazili. Carlo Gozzi koji je bio iz Venecije uputio je 1743. pismo providuru Girolamu Queriniju u kome spominje novu igru s loptom u Zadru. Igranje s loptom se nastavilo tijekom 19. stoljeća po livadama i trgovima na širem prostoru grada. Prvo organizirano igranje nogometa spominje se u zadarskom listu Il Dalmata u br. 77. od 28. rujna 1887., kada je britanska flota posjetila Zadar. U sastavu britanske flote nalazilo se nekoliko najmočnijih brodova, u to vrijeme, na svijetu: admiralski brod Alexandra, Colossus, Dreadnought, Thunderer, Hecla, Scout, Polyphemus, Delphin i Albacara. Na povratku iz Trsta flota se usidrilila u Zadru i 24. rujna, uz nazočnost princa od Edimburgha, sina kraljice Viktorije, odigrala svoju omiljenu igru loptom (... si recarono alla spianata per esercitarsi nel loro prediletto giuoco del pallone). Na predjelu zvanom Ravnice (blizu dvorane na Jazinama) nogomet je igralo 50 časnika naizmjenično, podjeljenih u dvije momčadi. Tom prigodom svirane su himne Velike Britanije i Austro – ugarske monarhije. Osim vojvode od Edimburga i njegove supruge Marine (kćer ruskog cara Aleksandra II.) tu su se nalazili i princ Georg od Wallesa, princ Ludvig od Battenberga, markiz od Lome, zet kraljice Viktorije, te brojni časnici britanske mornarice i njihove dame. Njihov posjet Zadru trajao je 3 dana, za koje vrijeme su posjetili carsko namjesništvo, općinu i širu okolicu grada. Priređeni su im razni koncerti i plesovi, a grad je bio svečano ukarašen i osvjetljen.

U Zadru se nogomet pojavio i u srednjim školama od 1894. godine. Novine Il Dalmata su 25. siječnja 1895. objavile da su na Bokanjcu učenici zadarske gimnazije odigrali nogometnu utakmicu . Od 1889. nogomet je uveden u nastavni program zadarske gimnazije kao obvezan predmet.

Na igralištu u Ravnicama (uz dvoranu na Jazinama) često su se okupljali vojnici austrougarske vojske i tu odigravali svoje nogometne utakmice. Među njima su prednjačili Česi, Slovaci i Mađari koji su već dobro poznavali nogometnu igru. Kako je ovo područje potpadalo pod Arbanase njima su se često znali pridružiti zadarski mladići i odigrati po koju utakmicu. To ih je navelo da i sami 1910. osnuju svoj klub Zmaj, koji je djelovao oko godinu dana. Kako je talijansko streljačko društvo u Arbanasima Societa del Barsaglieri di Borgo Erizzo 1911. osnovalo svoju nogometnu sekciju, nogometaši Zmaja su pristupili ovom društvu. Razlog treba tražiti u potpori koju su dobili, pogotovo u sportskoj opremi od strane ovog streljačkog društva. Osim na Ravnicama nogomet se igrao i na Novoj rivi (danas Obala kralja Petra Krešimira IV.).

Tijekom 1910. godine nogomet se igrao i u talijanskim gimnastičkim društvima. (Il Dalmata - 8. III. 1910.). Te godine na glavnoj godišnjoj skupštini gimnastičkog društva Societa ginnastica u Zadru, tajnik Josip Tolja je najavio osnivanje nogometne sekcije. Osim nogometa društvo je njegovalo mačevanje, koturaljkanje (pattinaggio), atletiku, planinarstvo, plivanje i razne igre na otvorenom. Za nogomet su bili zaduženi Filippi, Lana i Rolli. Nešto kasnije iste godine osnivaju se slične nogometne sekcije u gimnastičkim društvima Forza corraggio u Dubrovniku i Societa ginnastica e scherma u Splitu.

Prve nogometne utakmice članovi gimnastičkog društva igrali su na vojnom vježbalištu, odnosno ledini zvanoj Campo Marizio u Zadru. Početkom prosinca 1910. godine društvo je obavijestilo javnost da će biti održana prva javna nogometna utakmica za prvenstvo Dalmacije (Prima gara del campionato regionale Dalmato). Za tu prigodu zadarska općina je donirala prijelazni srebrni pokal nazvan Challenge, a društvo Societa ginnastca iz Zadra osiguralo medalje i diplome. Za ovo prvo prvenstvo Dalmacije u nogometu prijavile su se zadarska i dubrovačka nogometna sekcija. Umjesto na Campo Marizio, prva nogometna utakmica u Zadru održana je 26. prosinca 1910. godine na prostoru tržnice (Pazaro al Merchetto - danas osnovna škola Petar Preradović) gdje su bili bolji uvjeti, a i gledatelji su se u slučaju kiše mogli skloniti pod dugi krov tržnice. Nogometaši gimnastičkog društva Forza e corraggio iz Dubrovnika nastupili su u postavi: Enirco de Serragli – vratar, Davide Tolentino i Guglielmo Zaccagna – braniči, Giuseppe Leoni, Camilo de Sarragli i Giovanni Posinac – vezni igrači, F. Natale, Tomaso Storelli, Raoul Bracanović, Franco Tripalo i Nicolo Putilli – napadači, Leonardo Dileo – rezerva. Momčad iz Zadra nastupila je u sastavu : Bruno Maier- vratar, Vicenzo Marussich i Ugo Gacesa – braniči, Alfredo Toniatti, Giuseppe Rolli i Matteo Marsan – vezni igrači, Nicolo Tramontana, Carlo Toniatti, Giovani Dostal Riccardo Zohar i Vladimir Bakmaz – napadači, Alfredo de Denaro – rezerva. Sudac na utakmici je bio Nicolo Degiovanni. Početak utakmice bio je u 15 sati pred brojnom publikom. Prvi gol za Zadrane postigao je Carlo Toniatti, a za Dubrovčane F. Natale. Pobijedili su Zadrani sa 3:1.

Societa ginnastica iz Zadra bila je inicijator i Drugog regionalnog prvenstva za Dalmaciju u nogometu održanog 8 i 9. travnja 1912. (Seconda gara di campionato regionale Dalmata pel giuoco della palla al calcio)., koji smo već opisali u poglavlju splitskog sporta.

 

Program Prvog natjecanja u nogometu za prvenstvo Dalmacije koji je 1910. održan u Zadru.

 

Sadržaj Programa Prvog regionalnog prvenstva Dalmacije u nogometu 1910.

 

 

Nogometno igralište na Pazaro al Merchetto u Zadru gdje je održano prvo nogometno prvenstvo za Dalmaciju 26. prosinca 1910.

 

ATLETIKA

U Zadru je osnovano sportsko društvo La Societa Podistica di Zara koje je imalo atletsku i biciklističku sekciju. Društvo je prvo atletsko natjecanje organiziralo na Bokanjcu 10. listopada 1909., a trčalo se na 1000 m. Pobijedio je Givanni Schutz, ispred Icilia Lornzina, G. Tolja i Ante Stojana. Zabilježena je i pješačka utrka 14. rujna 1913. oko grada u kojoj je pobijedio Giussepe Palisca, koji je bio član La Societa Podistica di Zara, ispred Nikpalja iz arbanaškog društva Societa dei Bersaglieri Erizzo.

Gimnastičko društvo Associazione Ginnastica Zara, osnovano 19. ožujka 1909. na inicijativu zadarskih studenata. Osim gimnastike društvo je sudjelovalo u organizranju atletskih natjecanja u trčanju i hodanju. Prvo ovakvo natjecanje organizirali su 20. lipnja te godine kada se 40-tak mladića natjecalo u hodanju na stazi od Zadra do Zemunika i nazad u dužini od 28 kilometara. Godine 1910. učlanili su se u La Federazione Ginnastica Interprovinciale (Međuregionalno gimnastičko udruženje za gimnastiku) sa sjedištem u Trstu. Članovi ovog udruženja bila su društva iz Trsta, Gorice, Istre i Dalmacije. Sva ova društva su se pripremala za veliko međunarodno natjecanje koje se održalo u prvoj polovici svibnja 1911., u povodu pedesete obljetnice Kraljevine Italije. Na ovom natjecanju je sudjelovalo 12.000 sudionika iz Italije, Austro – Ugarske, Belgije, Francuske, Luksemburga, Monaka, Rumunjske, Tunisa i Švicarske. Zadarske gimnastičare predstavljala je momčad od 12 članova koji su se istakli osvojivši 158 bodova od 160 mogućih. Sudjelovala je i momčad Societa di Ginnastica e scherma di Spalato osvojivši 157 bodova. Društvo je bilo aktivno i slijedeće 1912. pod vodstvom Felica Veglia. Aktivne su bile sekcije bacačkih sportova, skoka u vis, hrvanja i dizanja utega. Iz političkih razloga rad društva je zabranjen 10. kolovoza 1912. Uskoro je osnovano novo društvo s neznatnim promjenama u imenu Societa Ginnastica Zara.

GIMNASTIKA I MAČEVANJE

Prve organizrano sportsko mačevanje javlja se pri L' Associazione Zaratina di Ginnastica utemeljenom 20. siječnja 1876. Za prvog predsjednika biran je Enirco Colombani. Osim mačevanja društvo je njegovalo gimnastiku, plivanje i veslanje. U prvo vrijeme, do 1882. društvo je svoje aktivnosti imalo u areni Manzin na Obali Frane Josipa (danas Obala Kralja Petra Krešimira IV.). U početku su mačevi bili drveni, a od 1880. željezni. Od 1881. društvo mijenja ime u Societa Ginnastica e Scherma. Među prvim mačevaocima spominju se Umberto knez Borelli, Nilo Buggato, Cesare Barich, Bogdanovich, Pietro Rolli, Antonio Orfei, Bilino i dr. Djelovanje društva bilo je zabranjeno 1885., od strane austrijskih vlasti, zbog nacionalističkih ispada dijela uprave i dijela sportaša. Aktivnosti su se ipak nastavile tako da se od 1885. održavaju sportske akademije u Novom kazalištu Giuseppe Verdi, a u organizaciji se posebno ističe Enrico Viscardi. Na tim akademijama često su sudjelovali i sportaši iz Venecije, Budimpešte, Rijeke i dr. Ostalo je zapisano da je 1901., između ostalih, nastupila i grofica Italia Galante iz Venecije. Još jedno zanimljivo natjecanje održano je u veljači 1903. kada je nastupila zadarska društvena elita: knez Francesco Borelli, Hobert de Carlo, Michelangelo Luxardo, vitez Giussepe Stermich, Vittorio Mendel, dr. Giorgio Nachich, Milan Dominis, Giovani Devetak, Enrico Milanovich, vitez Simeone Jurissevich, Pino Oscar, vitez Silvio Milazzo (talijanski konzul u Zadru), Vittorio Vrban, Oscar Randi, Guido Rovasio, vitez Venceslao Stermich (prvi zadarski sportski jedriličar), Demetrio Medovich i Giovani.

Palača Manzin.